Insekticidi su u SAD-u klasificirani kao pesticidi jer su oni njihovi aktivni sastojci. Prema web EPA: „Ljudi često misle da se izraz pesticid odnosi samo na nešto što ubija insekte, ali “pesticid” je širok pojam i uključuje proizvode koji ne ubijaju, poput repelenata.“ Također, tzv. „pesticidi s minimalnim rizikom“ izuzeti su od regulacije.
Repelenti se sastoje od dvije vrste sastojaka. Aktivni sastojci su aktivne kemikalije koje se moraju pojaviti na etiketi. Inertni sastojci su sve ostalo u proizvodima i mogu se kretati od otapala i konzervansa do sredstava protiv pjenjenja, pa čak i do mirisa. Nijedan od ovih inertnih sastojaka nije naveden na naljepnici.
Evo koje opasnosti se kriju u komercijalnim repelentima:
DEET
DEET, koji je skraćenica za N, N-dietil-meta-toluamid, jedan je od najučinkovitijih repelenata koji odbija i krpelje.
- DEET i zdravlje
Velike doze DEET-a povezane su s mjehurima na koži, napadajima, gubitkom pamćenja, glavoboljom, ukočenošću u zglobovima, nedostatkom daha i iritacijom kože. DEET je također povezan s neurotoksičnošću koja može dovesti do fizioloških i bihevioralnih problema, posebno s motoričkim sposobnostima te poremećajem učenja i pamćenja.
DEET se brzo apsorbira kroz kožu. Jedno istraživanje pokazalo je da se 48% primijenjene doze potpuno apsorbira u roku od šest sati. Kad se pomiješa sa kemijskim oksibenzonom za zaštitu od sunca, otkriveno je da se apsorbira još brže. Pokazalo se da DEET prelazi kroz placentu: u ispitivanjima na životinjama, DEET je pronađen u ploda i novorođenčadi do tri mjeseca nakon izlaganja majke kemikaliji.
- DEET i okoliš
DEET se polako razgrađuje u tlu i može kontaminirati podzemne vode; otkriven je u podzemnim, površinskim i pitkim vodama.
- Studija koja dokazuje da je DEET opasan za djecu
- Studija o dermatitisu i urtikariji prouzrokovanoj zbog korištenja repelenata s DEET-om
Ciflutrin
Ciflutrin strukturno nalikuje DDT-u (dihlor-difenil-trihloretanu) i ima sličan način djelovanja. Također slično DDT-u, nakuplja se u masnom tkivu.
- Ciflutrin i zdravlje
Ciflutrin je povezan s neurotoksičnošću, ometajući natrijeve i kalijeve ionske kanale u živcima što može rezultirati gubitkom koordinacije, mišićnim drhtanjem i promjenama ponašanja. Studije pokazuju štetne učinke ciflutrina na krv, uključujući smanjenje glukoze i crvenih krvnih zrnaca; poremećaj funkcije jetre; a ponašanje se promijeni nakon izloženosti u maternici.
- Ciflutrin i okoliš
Ciflutrin je štetan za vodene beskralježnjake, ribe i pčele.
Permetrin
Permetrin je sintetički pesticid koji se najčešće koristi za liječenje odjeće otporne na bube, protiv komaraca i opreme na otvorenom, mada se često koristi u sprejevima protiv bugova i vrlo često se koristi u svijetu kao pesticid za usjeve.
- Permetrin i zdravlje
Permetrin je povezan s neurotoksičnošću, koja djeluje na natrijeve ionske kanale, izazivajući ponavljane živčane impulse. U visokim razinama može utjecati na funkciju kloridnih kanala, što može rezultirati napadima. Jedno je istraživanje pokazalo da su permetrin i DEET, bilo u kombinaciji ili sami, povezani sa smrću neuronskih stanica u različitim dijelovima mozga što može dovesti do mnogih fizioloških i bihevioralnih problema, uključujući probleme s motoričkim sposobnostima, učenjem i pamćenjem. Druga studija otkrila je da je izloženost permetrina novorođenčadi oslabila radnu memoriju ometajući neuronsku obradu u prednjem režnja mozga.
- Permetrin i okoliš
Permetrin je toksičan za ribe, vodeni život i pčele.
Piretroidi
Piretroidi su najčešća kemijska klasa za kemikalije koje odbijaju bube. Ovaj razred sadrži preko 1.000 insekticida, uključujući:
- Lambda-cihalotrin
- praletrinom
- Metofluthrin
- dl-aletrolon, d-trans krizantemat
- tetrametrina
- Phenothrin
- dl-trans aletrin
- Piretroidi i zdravlje
Piretroidi su lipofilni, što znači da vole masne stanice. Lako mogu prijeći barijeru krv-mozak i tako mogu postati toksični za središnji živčani sustav; WHO je rekao da su sintetski piretroidi neuropoozi. Akutne reakcije na piretroide uključuju dermatitis i reakcije nalik astmi, mučninu, nekoordinaciju i peckanje i svrbež. Zabilježeni su najteži slučajevi trovanja kod dojenčadi, jer njihovi sustavi ne mogu učinkovito razgraditi piretroide. Mnogi su piretroidi povezani s endokrinim poremećajem, a neki su klasificirani kao mogući kancerogeni.
- Piretroidi i okoliš
Većina kemikalija iz ove klase toksična je za život ribe i vode.
- Studija o opasnostima koje se kriju u njima, o dokazu da su kancerogeni ukoliko se progutaju, da s korištenjem istih trebamo biti izuzetno oprezni jer, između ostaloga, uzrokuju alergije i astmu i sl., pročitajte ovdje.