Pandemija neurorazvojnih poremećaja kod djece (2.dio)

Pandemija neurorazvojnih poremećaja kod djece (2.dio)

U prošlom članku mogli ste pročitati vrlo zabrinjavajuće i alarmantne zaključke stručnjaka diljem svijeta koji su odlučili uzeti u obzir stotine studija i reevaluirati ih kako bi osvijestili ne samo roditelje već sve ljude diljem svijeta.

 

Ovdje pročitajte prvi dio njihovih zaključaka iz znanstvenih studija.

Ono što je važno istaknuti jest da izražavaju veliku zabrinutost zabrinutost. Smatraju da postoje neurotoksini koji utječu na razvoj djece u 201 kemikaliji za koju se zna da su neurotoksične za odrasle ljude. Samo za otprilike 1000 kemikalija je poznato da su neurotoksične za životinjske vrste. Dodatni alarm je što postoje na tisuće industrijskih kemikalija i pesticida koji nikada nisu testirane na neurotoksičnost, a nalaze se u većini proizvoda koje svakodnevno koristimo. Pod time se misli na proizvode za higijenu odraslih i djece, čišćenje itd. Izloženost neurotoksičnim kemikalijama nije rijetka, jer se gotovo polovica od 201 poznatih ljudskih neurotoksikanata smatra kemikalijama s velikom količinom proizvodnje.

 

Mene ovo zaista zabrinjava, a tebe?

Upravo iz ovih razloga dat ću sve od sebe da i dalje širim svijest o važnosti edukacije po pitanju sastava proizvoda koje koristite te njihovog utjecaja na zdravlje naše djece.

 

Jaz koji postoji između broja supstanci za koje se zna da su otrovne za mozak odraslih i manjeg broja za koje je poznato da su otrovne za mnogo ranjiviji mozak u razvoju vjerojatno se neće zatvoriti u bliskoj budućnosti. Ova se neusklađenost može pripisati činjenici da se toksičnost za mozak odrasle osobe obično otkriva kao rezultat akutnih incidenata trovanja, obično s jasnom i neposrednom vezom između uzročne izloženosti i štetnih učinaka

 

Suprotno tome, prepoznavanje razvojne neurotoksičnosti oslanja se na dva niza dokaza prikupljenih u dva različita vremenska trenutka:

  • podaci o izloženosti (često dobiveni od majke tijekom trudnoće) i
  • podaci o postnatalnom neurobehavioralnom razvoju djeteta (često dobiveni 5–10 godina kasnije).

 

Budući da se funkcije mozga razvijaju uzastopno, puni učinci ranih neurotoksičnih oštećenja možda će postati očigledni tek u školskoj dobi ili nakon nje. Najpouzdaniji dokazi o razvojnoj neurotoksičnosti dobivaju se prospektivnim studijama koje uključuju bilježenje podataka o izloženosti u ranom životu u stvarnom vremenu nakon čega slijede serijske kliničke procjene djeteta. Takvo istraživanje u osnovi je sporo i otežano je poteškoćama pouzdane procjene izloženosti pojedinim toksikansima u složenim smjesama.

 

Posljedice koje ostavljaju neurotoksični spojevi

Neurotoksičnost u razvoju uzrokuje oštećenje mozga koje je prečesto neizlječivo i često trajno. Posljedica takvog oštećenja mozga je oštećena funkcija CNS-a koja traje cijeli život i može rezultirati smanjenom inteligencijom, izraženom u smislu izgubljenih bodova IQ ili poremećaja u ponašanju.

Nedavno istraživanje usporedilo je procijenjene ukupne gubitke kvocijenta inteligencije iz glavnih pedijatrijskih uzroka i pokazalo da je veličina gubitaka koja se mogu pripisati olovu, pesticidima i drugim neurotoksikantima u istom rasponu ili čak veća od gubitaka povezanih s medicinskim događajima poput prijevremenog rođenja. rođenje, traumatične ozljede mozga, tumori mozga i kongenitalne bolesti srca.

Vrlo brzo donosim zaključke ovih studija pa me pratite.